Recept starih Slovena za srećno venčanje i brak

Sloveni na Balkanu nekad su imali niz zabrana koje su se odnosile na venčanja i svadbe.

Na primer, bilo je rasprostranjeno mišljenje da mlada na sebi ne treba da ima nikakav biserni nakit «jer će joj bračni život biti pun suza».

Dodir mlade sa zemljom smatrao se opasnim, a ta opasnost vrebala je od «podmetnutih čini» te je mlada put od svoje do mladoženjine kuće morala da prevali na konju ili kolima.

Mlada nije smela ni da dođe u dodir s pragom mladoženjine kuće, crkvenim portalom, mostom ili bilo kakvim prelazom preko reke jer su to sve mesta sa kojih vrebaju loše čini.

Običaj da mlada na dan venčanja mora da ima veo, koprenu preko lica koji bi je štitio od urokljivih pogleda, sačuvao se do danas.

Još jedan od tih starih običaja koji su se sprovodili u cilju zaštite od zlih sila jeste i običaj da se svatovi odvodeći mladu ne vraćaju istim putem kojim su došli.

U nekim krajevima se smatralo da mlada na sebi, na svojoj odeći ne treba da ima ikakve čvorove jer bi ti čvorovi mogli da otežaju porođaj ili čak i da ga onemoguće.

Oni parovi koji su želeli muške potomke, nisu smeli da se venčavaju u dane čiji su nazivi ženskog roda, a da se ne bi rodilo prvo žensko dete, mlada nije smela da na svojoj haljini ima neku iglu niti je smela da prtljag sa svojom spremom stavi makaze ili igle.