Veridba danas

Veridba predstavlja prosidbu devojke i – u većini slučajeva - premijerno upoznavanje dveju porodica.

Običaji koji su pratili veridbu razlikovali su se, kao i svadbeni običaji, od mesta do mesta.

Međutim, brz život u urbanim sredinama sveo je veridbene običaje na vrlo proste i ne mnogo romantične.

Budući mladoženja sa svojom najužom porodicom i s kumom ide u goste nevestinom domu. Tom prilikom nevestina porodica organizuje svečani ručak ili večeru. Podrazumeva se će da svi koji su prisutni na veridbi biti i na svadbi.

Devojka od momka dobija prsten i od tog trenutka njih dvoje dobijaju status verenika i verenice (u nekim krajevima zaručnik i zaručnica). Verenikova majka daruje buduću snahu i taj dar je uglavnom komad nakita. Buduća mlada treba da daruje sve prisutne goste – muškarce košuljom, a žene materijalom za haljinu. Upravo zato je praktično da verenik najavi sve članove porodice koje dovodi na prosidbu.

Posle prstenovanja i obostranog darivanja, dogovara se svadba – kad, kako, gde, koliko zvanica sa svake strane... Najbolje bi bilo da verenici sami mogu da organizuju (čitaj: isfinansiraju) svadbu, jer će to svakako biti svadba po njihovoj meri i ukusu.

Dobro je da mlada na dan venčanja pogleda mladoženju kroz verenički prsten – naši stari kažu da će tim malim ritualom obezbediti sebi njegovu večnu ljubav.